|
|
Misli prate me
ove noci tuzno gledam,svaki put se manje smjesim
dobri stari album listam i od uspomena bjezim
sto mi vraca sretne dane,svaki put mi pogled stane
mozak hladan opet plane,vidim sve te dane bajne
i sve te uspomene sjajne,jedna suza za njih kane
dobar frend sa svake strane,zivim za te sretne dane
al gdje nesto je taj svijet,sve to bode me u svijest,
sve je samo ruzna vijest,sve to potice mi bjes
jer moj zivot sam je faza pusta prica puna tica
moj je zivot samo prica samo prica bez pokrica
i stara ulica je sama nema dama djece sjaja
svako kraj sa krajem spaja nema dobrog starog kraja
stara ostala je sama pita kad cu doci doma
moj je pogled posto prazan dobro zna da bit ce koma
i gdje da pronadem svoj smisao u svemu sto sam pisao
svaku misao na papiru sto sam risao
ja bi diso al me gusi mentalitet sto sve rusi
sve sto nosim na dusi svi ti snovi cem to sluzi
prije ces skuzit sve prokuzi uzmi stvari i odluci
i bas svima poruci da ova stvarnost sad me muci
sve sto vidim slika losa je mada volim ju jer moja je
svaka dusa sad se prodaje a sve lose stvari ostave
sada dosta je sve to uspomena postaje
svi peroni i sve postaje sve iza mene ostaje....
misli prate me dal jos pamte me tamo u kraju
sjecanja cesto vrate me samo kako ona znaju
vrtim misli kad smo kisli bili prisni srcem cistim
zivjeli svaki dan tempom istim bar mislim
jer kad vratim se shvatim sve ovdje je vrijemestalo
a ljudi se ne mijenjaju ne mjenjaju se ni malo
zna se koji su ostali pojela je sredina
postali su ko i postali zadrta vecina
znam gadno je al tako je dom je gdje je srce
znam jadno je al svako je naso drugo mjesto pod suncem
jer ovdje se ne zivi tu se trune i tu te uniste
razmisljanja i pogledi svejedno je koliko trudis se
na kraju gubis sve rusi se pa sudis sve
gutas sva ta govna do stupnja kada gusis se
il sve ispljunes van kao ja sad javno ostajem
sam jer ovo nije isti grad od davno
kada stvarnost skine sminku i pokaze da je rugoba
kada stvarnost skine sminku i dokaze da je od boga
dana usred malog balkana sjecanje prepuno rana
zbog svih silnih gluposti sada doslo je do propasti
nedostatka radosti i kome ces se vise dopasti
ovdje zivjeti al zivjet mora se stariji okrecu druge obraze
ne priznaju svoje poraze nekako se sami snalaze
al bolje dane ne pronalaze a klinci su pametni
al brzo postanu glupavci
zatupljeni idolima koji su jos veci tupavci
pa tako vole tamburu prate svoje obicaje
dok drugi siluju harmoniku i forsiraju pobacaje
pravila ne postuju starije ni malo nestuju
ovdje nikada ne ostaju cim odrastu odma nestaju
a mozda imaju i pravo osamostalis se i zdravo
jer doslo je vrijeme pravo da san zamjenis javom
kada shvatim gotovo je..znam da tu mi mjesto nije...
kad bi vrijeme moglo stati...kad bi rima mogla znati
kada otpjevam sve svoje kada shvatim gotovo je
kada vidim sve te brije znam da tu mi mjesto nije
tempo isti sto me prati sve te misli sto mi vrati
kad bi rima mogla znati kad bi vrijeme moglo stati,
tu ne pamte me dobro jer otiso odavno
tu ne pamte me po dobrom jer sam reko sve to javno
srcem cistim sve sto mislim i bez imalo respecta
i kad smo kisli sve te misli sto nestaju usred vjetra.....
Putovanje usana
odbacen od prvog puta prenosim u drugi lekcije sa puta zrelosti
no prvi put me prezire ista ruka sto mene nevidi je sto me dize
zivot spominje da me vise ljubav nevoli
tvoja glava ovdje prenoci samo kad je nitko ne vidi
jer dok moje srce pregori mozda se i vrati koji poziv iz daleka
siromasna obleka nije nacin da ne pricekam pogled sto me nosi
dugo zrakom u iscekivanju ko dante neumorno setam paklom
ostavljam tragove da mi te se nakon teskog putovanja ipak vrate
jer ostaje to sjecanje da me kao rane dugotrajni sukobi kroz prosle dane
vrate u dubinu jer zauvijek cu uporan cekat ruke tvoje ovako napusten i umoran
ja vise ne vidim ko je samo uhoda a ko dolazi ko covjek jer da moje srce uziva meni treba pokret
stoga molim te pokazi ljubav kao osjecaje ili mutne poslove kad nikog ne zasluzujem
no zelim tebe savrsenu pjesmu a zamrsenu ljubav daj ostavi njemu
pronadi me u vjetru kada letim pronadi jer tebe zelim
a nisi pored mene jedne noci vidim kako stojis vidim kako pleses
povedi me u nepoznatom smjeru
da ugledam to lice i da se izgubim u njemu
ponesi me na rukama da poljubim tvoj dlan
kroz putovanje usana
tvoje meke usne uvijek kao glavna nagrada za igru koju sam pobjedio
u tvojim ocima izblijedio ispunjavas me srecom kako grlis me za one dane kada nisam poznavao te
nisam znao sto me ceka sto ce biti kad sam vidio te iznenada usljedilo je priblizavanje
pa prve noci tvoje oci usnama zarobljen ko glavna stvar kada hocu kada sam prihvacen
povedi me u nepoznatom smijeru da otvorim oci
kad sudbina je svakim korakom sve blize al ne uspjeva doci
jer sto ju vise zivot spominje ja ne disem kad me boli da me tvoje srce proklinje
a osjecaj je tri put gori kad te voli samo zrcalo a ljubav je govno
vjeruj brate jer govorim brutalno stoga pomicem se tiho nocima
da se koraci emocija pretvore u zagrljaj eksplozija
jer dosta mi je pocinjat kroz novi dan opet trazim novi oslonac
kod blagog toga tereta izbacujem dah
kad zelim da me kao zrak
otpusu tvoja usta a tvoja ruka tako njezna
da pokret ne odbija moja dusa
vec te gledam srcem a ocima svakodnevno kusam
izbacujem dah kad zelim da me kao zrak
otpusu tvoja usta a tvoja ruka tako njezna
da pokret ne odbija moja dusa
vec te gledam srcem a ocima svakodnevno kusam
povedi me u nepoznatom smjeru
da ugledam to lice i da se izgubim u njemu
ponesi me na rukama da poljubim tvoj dlan
kroz putovanje usana
| lipanj, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by LiL BuT EviL
eo pogodilo me puno stvari moj zivot moja patnja jbg ne mogu to drzat u sebi a nemam kome reci pa da podjelim s ljudima ovdje mozda ce se nac netko tko ce me razumjeti ne znam nadam se da hoce
eo necu puno toga reci o sebi tko sam sto sam zar je to uopce i bitno...meni i tako nije nista vise bitno...padam u depresiju muci me to da...sta da kazem onda o sebi neg eto ja sam kukavica koja je slaba da se bori sa svojom boli koja ne moze to podnjeti i sta da vam kazem vise sranje
eo odlucih otvorit blog...da izbacim neke stvari iz sebe da si olaksam muke ne mogu vise ovako...ne znam opet patnja opet bol...sve cega sam se bojala opet je doslo na naplatu...moje greske opet su me stajale patnje i muke vjecne....patila sam 9 mj i onda dobila privid srece bila uistinu sretna vesela voljela...da voljela...volim volim vise od sebe a nema ga opet ga gubim on nestaje....ne vidim ga....patnja me gusi ubija......jedva disem svakim dahom boli me sve vise i vise...osjecaj kao da ce srce stati a ne znam sa sobom sto bi....ne mogu dokazati da mi se to ne radi...ne mogu doc sebi...svaka pomisao se baca na koljena svaka uspomena i suze idu same od sebe...sve to gusi me pati...ne mogu krenut dalje...kad srce ne zeli...kada ono jebeno voli i ne moze dalje ovako..ono preskace polako zivot mi se gasi...sve sto zelim i trebam nestaje...mene to progoni pati i ubija.....padam na koljena jecajuci vrati se...srce zaboli srusi me potpuno ne mogu se ustati ne mogu disati...gusim se...gusim se u vlastitoj patnji ne mogu ustati...tresem se...pa recite jel to normalno tako gubit glavu radi nekoga....radi nekoga kog volis vise od sebe kog si imao a izgubio svojom greskom i zelis vratit sve i vrijeme i sve a ne mozes i zelis mu dokazati da et ne napusti da ne mozes bez nejga a ni to ti ne ide od ruke pa places patis se nestajes iz dana u dan...zelis nestati sa ove zemlje proklete koja te vec davno pokopala zivis medu svim tim ljudima a nema te tijelo je tu dusa je nestala izgubila se u uspomenama koje te bole i ubijaju...pa recite jel to zivot jel to pravda jeli zivjeti uopce ima smisla kada te oni koje volis ubijaju...ni ne moras se ubiti...kad te psihicki ubijaju da ne mozes nastavit kad srce otkazuje samo...kada zraka nemas dises brzo a zrak u tebe ne ulazi...gusis se i udaras srce da prestane da nastavi kucati a ono i dalje tera po svome i di je tu onda razlog za zivot aj nek mi netko kaze....kad nekog volim god i 7 mj a od toga 8 mj negdje sam bila s njime ostalo je patnja jebena prokleta patnja....i zna on to zna kako je...al opet to radi...promjenio se...radi ono sto je sebi obecao da nikome nece napravit ono sto su njemu napravili i tada se sam sebi zakleo da nece nikome to napraviti a opet to radi....opet...nije ispunio ono sto je sebi obecao a kamoli ono sto je meni obecao da mi nece to napravit da se ne bojim da se opustim da obecao je da me nece ostaviti a ostavio je...napustio me ko psa..bacio na ulicu da se sama borim sa ovim svijetom a jasno mu je da ne mogu da trebam njega kada krenem padat da mi da ruku povuce me gore vrati nazad....gdje je sada...gdje sve sto je rekao...ne znam ne znam vise nista...moram ici...pisat cu drugi puta dalje..peace
